Ekstraverti generalno bolje prolaze u radnom okruženju, češće napreduju i češće se nalaze na menadžerskim pozicijama
Jedno od najstarijih, najdužih i najpoznatijih istraživanja u istoriji psihologije jeste Termanova studija nadarenosti. Profesor sa Univerziteta Stenford, Luis Terman, 1921. godine selektovao je 1.528-oro kalifornijske dece, u proseku uzrasta od jedanaest godina, sa IQ-om preko 130 – dakle jedan odsto najboljih u populaciji – i učinio ih doživotnim članovima eksperimentalne grupe, piše portal psihobrlog.com.
Na svakih pet ili 10 godina, grupa je testirana i intervjuisana u odnosu na sve aspekte njihovog života – od obrazovanja i profesionalnog dostignuća do fizičkog zdravlja i bračnog statusa. Plan je bio da studija traje sve do smrti ili povlačenja poslednjeg člana. O uspešnosti ove zamisli govori podatak da je 2003. godine ostalo oko 200 ispitanika. Silne godine i podaci rezultirali su važnim uvidima u to kakvi su dugoročni efekti inteligencije na svakodnevni život.
Brižljivo i temeljno sakupljane informacije, naučnici su koristili za različita psihološka istraživanja nezavisno od prvobitnog cilja. Prošle godine, podatke je iskoristila Mirijam Gensovski, profesorka ekonomije sa Univerziteta Kopenhagen, i to kako bi procenila uticaj crta ličnosti na finansijsku dobit tokom života.
Po mnogo čemu specifična, Termanova studija je jedina koja sadrži podatke o zaradama hiljada ljudi tokom čitavog života, uz sve ostale bitne parametre. Genskovska je odlučila da se fokusira na period od 18 do 75 godina života ispitanika, i pre svega na muškarce imajući u vidu ograničene profesionalne prilike koje su žene imale u to doba. Statistički je poredila muškarce sa istim IQ-om, uslovima u detinjstvu uključujući zdravstveno stanje i karakteristike roditelja.
Za procenu crta ličnosti oslanjala se na petofaktorski model „Velikih pet“ koje čine: neuroticizam, saradljivost, ekstraverzija, otvorenost za iskustvo i savesnost. Pronašla je da crte savesnosti i ekstraverzije visoko koreliraju sa visinom zarade, dok saradljivost korelira, ali negativno. Drugim rečima, rezultati su pokazali da se oko tridesete godine javlja raskorak među Termitima, tako da manje saradljivi, a savesni i ekstravertni muškarci počinju da zarađuju više.
Saradljivost je crta koja opisuje prijateljsku naklonost, nesebičnost i popustljivost nasuprot antagonizmu. Deluje kao veoma poželjna crta ličnosti na radnom mestu, i istraživanja zaista pokazuju da su saradljivi ljudi odlični članovi tima kao i da uvek rade u najboljem interesu poslodavca. Otkud onda negativna korelacija? Izgleda da su takođe skloni da zanemare sopstvene interese i neretko im nedostaje agresivnosti da se izbore za zaradu koju zaslužuju.
Savesnost svoje efekte ostvaruje kroz obrazovanje, dok su nalazi vezani za ekstraverziju očekivani jer društveni i komunikativni ljudi postižu bolje rezultate u menadžmentu i liderskim pozicijama, što sa sobom nosi i više novca.
Posmatrajući podatke o ispitanicima u mladosti, zaključila je da u tom periodu crte ličnosti ne igraju nikakvu ulogu u odnosu na primanja. Vrhunac uticaja dostižu između četrdesete i šezdesete godine, a zatim uticaj ponovo opada. Takođe je pronašla da visokoobrazovani imaju mnogo više koristi od određenih crta ličnosti nego niže obrazovani. To može da znači i da savesni i ekstraverni imaju više koristi od visokog obrazovanja nego lenji i povučeni.
Ograničenja ove analize su ipak brojna, i sama Gensovska ih priznaje. Problem je reprezentativnost uzorka, jer ovde jedino možemo da zaključimo kako crte ličnosti utiču na zaradu u najbistrijem delu populacije. Da li se uopšte karijere danas razvijaju kao pre sto godina? Ostaje pitanje koliko ovi nalazi oslikavaju moderno doba.
Većina današnjih studija jednoznačno pokazuje da društvenost, samopouzdanje, komunikativnost, energičnost i optimističnost dovode do većeg priliva novca na bankovni račun. Analiza rađena u periodu od 1990. do 2008. godine na preko 4,000 blizanaca, uz kontrolisanje genetskih i sredinskih faktora, pokazala je da je ekstraverzija povezana sa višim stalnim prihodima, a neuroticizam, tj. emocionalna nestabilnost sa nižim. Ekstraverti generalno bolje prolaze u radnom okruženju, češće napreduju i češće se nalaze na menadžerskim pozicijama.
Ipak, određene karakteristike ekstraverzije mogu da promene pravac uticaja. Tako društvenost dovodi do kontraproduktivnog ponašanja kao što je gubljenje vremena na priču i socijalizaciju, što može da se odrazi na smanjenje produktivnosti ali i zarade.
Longitudinalne analize delimično potvrđuju zaključke Gensovske, tačnije pokazuju da se savesnost nagrađuje isključivo na početku karijere, a kako karijera odmiče, društvenost preuzima primat i predviđa povećanje zarade tokom deset godina. Saradljivost i ovde smanjuje zaradu, dok se niska saradljivost nagrađuje.
Međutim, iako postoji povezanost zarade i crta ličnosti, te korelacije su prilično male. Njihovu povezanost može da objasni i nivo obrazovanja i izbor profesije. Primera radi, ekstraverti biraju posao koji uključuje više socijalne interakcije kao što je prodaja ili menadžment, što su ujedno i bolje plaćeni poslovi. Brižni i saradljivi biraju prilično bedno plaćene poslove poput učitelja ili medicinske sestre dok su s druge strane nisko saradljivi skloni makijavelističkim manipulacijama koje kapitalizam danas s radošću dočekuje i uzdiže.
Crte ličnosti su stabilne i relativno trajne, pa deluje da su na gubitku oni čiji sklop ne odgovara „poželjnim“ karakteristikama. Ali nije stvar u tome da li posedujemo određene crte i u kojoj meri, već da li posao koji radimo odgovara našoj ličnosti. Najveće prihode imaju upravo ljudi kod kojih se ove dve stvari podudaraju. A šta bi istraživanja pokazala kod nas? Naravno, uz kontrolisanje faktora nepotizma i stranačke pripadnosti.